...:::BAD BLUE BOYS BJELOVAR:::...
01.03.2007., četvrtak
Dinamo 2:1 hajduk
|
necu puno komentirati , bilo je jebeno dobro! stigao je transparent  |
01.02.2007., četvrtak
EVO NAS OPET
|
....ah sta reci . evo napokon opet pocinju utakmice, navijaje i sve sto ide uz to , sto znaci prestaje moja jebena dosada ,napokon cu se opet osjecati dobro. da malo opisemo kako smo proveli vrijeme preko zimske pauze ... dosadjivali se , pocela opet jebena skola , ali nema veze , bio sam u kz na plaoj noci , i tu kod nas u bjelovaru se odrzala jedna , sve u svemu bilo dobro , vrlo naderano :) poceo sam ici u auto skolu sto znaci da cu ubrzo imati auto STO ZNACI DA VISE NEMA ZAJEBANCIJE SA PRIJEVOZOM NA TEKME nadam se da cu sad ici u rijeku , i na sve ostale koje dolaze :) cya |
03.11.2006., petak
|
|
27.10.2006., petak
klikom na sliku otvorit ce vamse u pravoj velicini
  |
PLAVA NOĆ!!!!
|
Svi BAD BLUE BOYSi imam jednu veliku vijest za vas (pogotova za vas koji ste iz bj) , PLAVA NOĆ najvjerojatnije ce se odrzati u Bjelovaru!!!! NAPOKON NEST I U NASEM GRADU |
Dinamo 3:0 Šibenik
Ovo mi je bila jedna od najzabavnijih domacih utakmica . Od kad sam dosao u Zg pa do povratka cijelo vrijeme zajebancija , na tribini navijanje prvih pola sata dobro al kasnije smo se svi poceli zajebavat (malo previse) . Ona fora s zapaljenim papirima je bila zakon. Šibencana doslo dosta (svaka cast decki ) u mojim ste ocima trenutno navijacka skupina brr 2. u hrvatskoj ) JOSIP KUZE , JOSIP KUZE JEBO VAS MAMIC I CAJKE JEBO VAS MAMIC I CAJKE JEBO VAS MAMIC I CAJKEEEEEEEEEE JEBO VAS MAMIC I CAJKE!!!! ovo je bilo zakon :) |
24.10.2006., utorak
Osijek 0:4 Dinamo
Jebeno gostovanje ,navijenje za 3, cijeli put bio jebeno dobar lagano se ispijalo sve alkoholno sta smo imali ... dosli pred osijek,stali na neku benzinsku , popili jos koju pivicu,malo rakije i pravac tribina.Kad smo dosli docekali su nas sa sendvicima i valjda sokovima makar ja nisam dobio sok.usli na tribinu dobro poceli navijat i onda se proculo da su vani neka sranja i vecina je bila odsutna,doletila baklja na nasu tibinu ,u poluvremenu nas nepuste da idemo pit vode ni pisat mamu im jebem a bas mi se pisalo i bio sam zedan  ,na kraju tekme nas sve skinuli ko zidove prije nego sta su isli u komoru nadajuci se da ce naci noz kojim je neki kohortas bio izboden,i slikali su svakog Bad Blue Boysa koji je bio na tribini (kad smo fotogenicni),mene su skoro priveli jer mi je bila natecena saka pa su pretpostavili da sam nekog napuco al nisam  uglavnom jos jedno gostovanje odradjeno dobro! |
08.05.2006., ponedjeljak
POVIJEST BAD BLUE BOYSA
|
Bad Blue Boys Početak navijanja za nogometni klub Dinamo Zagreb seže još u daleke šezdesete godine prošlog stoljeća. Iako tada neorganizirani, te generacije navijača postavile su temelje navijačkog pokreta u Zagrebu. Iz tih najranijih dana Dinamovih navijača ne možemo a da ne spomenemo najveći uspjeh kluba, kada je 1967. godine u Kupu velesajamskih gradova, današnji Kup UEFA, u finalnoj utakmici savladan Leeds United. Najodaniji navijači Dinama, naravno prisustvovali su gostovanju u Engleskoj, a na povratku u Zagreb, bio je priređen zaista veličanstven doček, kojeg oni stariji kroničari još i dan danas znaju prepričavati. Iz tog vremena posebno interesantne su bile utakmice sa klubovima iz Srbije, prvenstveno C. Zvezdom i Partizanom gdje su navijači zdušno bodrili svoj klub, ali i jasno dali do znanja da Hrvatska ipak znatno više naginja zapadu od istočnih susjeda. Beogradske klubove dočekivalo se "na nož", a iz tih vremena pamte se i neke tučnjave sa mrskim neprijateljima. S promjenom kontura stadiona, te samom formom navijača, oni najžešći, koje TV komentatori najčešće prozivaju najvatrenijima, dobivaju svoje na sjevernom stajanju. Mnoge tadašnje fanove to nije moglo zadovoljiti, pa sredinom sedamdesetih često ih možemo vidjeti i na istočnoj tribini, koju za vrijeme derbija dijele s navijačima Hajduka. Period na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete karakterističan je po sjajnim rezultatima Dinama, tako da ovaj klub prati mnoštvo navijača na gostujućim utakmicama, a stadion u Maksimiru nerijetko je ispunjen do posljednjeg mjesta. Glavni navijački rekviziti uz šalove i kape, su zastave na štapovima, koje još nisu bile zabranjene. Podsjetimo, zabrana unošenja zastava na štapovima dešava se neposredno nakon tragedije na stadionu Heysel¸1985. godine. Poslije punih 24 godina apstinencije, Dinamo 1982. osvaja prvenstvo. Te sezone Dinamo je bio praktički nepobjediv, izrazito nadmoćan nad ostalim rivalima. Publika i navijači naprosto su živjeli sa Dinamom i za Dinamo. Primjera radi na posljednjoj utakmici te sezone protiv Budućnosti, u Maksimiru se okupilo impozantnih 50.000 gledatelja. Te 1982. godine Dinamo je imao i rekordnih 45.000 članova, a cijela ta šampionska godina odrazila se i na navijače, tako da se te sezone bilježi i postavljanje prvog velikog, pravog navijačkog transparenta "VOLIM TE MAMA, AL NE VIŠE OD DINAMA". Nakon toga sve je išlo nekim svojim tokom, a blizina Italije i fanatični Englezi ostavili su i traga na Dinamovcima. Želja za organiziranim odlaskom na utakmice i isto takvim navijanjem, vrlo brzo urodila je plodom. Utakmica u Splitu 1986. godine sa starim rivalom Hajdukom označila je početak današnjih BBB, kakve ih poznajemo. Prema uzoru na već spomenute Talijanske i Engleske navijačke grupe i Dinamovci su tako željeli imati svoj naziv. Predloženo je bilo BAD BLUE BOYS i na opće oduševljenje prihvaćeno i kod onih drugih navijača Dinama koji nisu prisustvovali gostovanju. Iz dana u dan, iz utakmice u utakmicu članova je bilo sve više, a naravno raste rejting onima sa većim brojem putovanja. Dolazi i do svijesti o vlastitoj promociji tako se rade novi transparenti, sve češće se pale baklje, a i incidenti postaju sve češći. Nasilje se prihvaća kao zaštita grada, a i sami istom mjerom bivaju dočekivani u svim krajevima bivše države. Nacionalni naboj je posebno prisutan u utakmicama sa omraženim istočnim susjedima ,pritom se na tim utakmicama u navijanju za Dinamo i Hrvatsku pridružuje i cijeli stadion.Općeprihvaćeno je mišljenje da su BBB su tih godina pokrenuli naciju i utrli put buđenja hrvatskog naroda iz komunističkih pandži bivše države Jugoslavije. Krajem osamdesetih sa sjeverne tribine, BBB se premještaju na istočno stajanje, a glavna svrha te promjene bila je blizina terena i želja da ih se što bolje čuje. Vrlo brzo postaju prepoznatljivi sa "navijačkim uniformama" spitfire jaknama, brojnim gostovanjima i sklonostima pravljenju nereda. Među starijim pripadnicima još i danas se vole prepričavati legendarne tuče u Beogradu, Novom Sadu, Rijeci, Splitu, Banja Luci, Ljubljani. BBB se i prvi suprotstavljaju tadašnjoj miliciji 1987. godine, kada u trajnom vlasništvu navijača ostaje i par zaplijenjenih pendreka, te jedan pištolj. Nakon tog obračuna, mediji Bad Blue Boyse proglašavaju najmilitantnijom skupinom, a kao dokaz i potvrdu svoje grupne snage je i objavljivanje svojevrsne 1988. godine u talijanskom SuperTifu, gdje su BBB proglašeni trećim navijačima u Europi po huliganskoj žestini, odmah iza navijača Liverpoola i Chelsea. Sklonost ka neredima postao je uobičajen i sve prisutan među navijačima Dinama. Ovo razdoblje obilježilo je i pojavom sve ljepših transparenata, baklje i dimne kutije postaju prisutne na svakoj utakmici, a pošto je bivša država pucala po šavovima dolazi do sve većeg nacionalnog naboja, zagovara se Hrvatska liga. 13.05.1990. Taj datum zauvijek će ostati upisan u povijesti Bad Blue Boysa, Dinama, ali i Hrvatske države. Tog dana se na Maksimirskom stadionu trebala odigrati prvenstvena utakmica između Dinama i C. Zvezde. Utakmica koja je oduvijek privlačila posebno velik broj gledatelja, jer to nije bio samo obični susret nego i mnogo više od toga. Dugo osporavani BBB, stali su na branik grada, domovine, a mnogi danas taj datum uvrštavaju kao početak borbe za neovisnost Hrvatske. U Zagrebu se tog dana vodio pravi rovovski rat. Prema smišljenom i unaprijed planiranom scenariju, navijači C.Zvezde započeli su sa lomljavom i razbijanjem stolica na južnoj tribini, što je alarmiralo jurišne odrede BBB. Srpski milicajci zaštićeni kacigama i štitovima sve su to mirno promatrali, naravno kad su te iste nerede započeli njihovi sunarodnjaci. Palica su se primili tek kada su BBB krenuli u osvajanje terena i proboj prema južnoj tribini. Dinamovci su osvajali dio po dio terena, a zatim je uslijedilo povlačenje i iznova napad. Krvi i ranjenih je bilo na obje zaračene strane. Suzavcima i vodenim topovima milicija je tjerala navijače van kruga stadiona. U tim trenucima općeg kaosa tadašnji kapetan Dinama Zvonimir Boban, kako bi zaštitio jednog navijača kojeg je izrazito brutalno udarao milicajac, skočio je na njega i- nokautirao ga. U Bobanovu skoku bilo je i mnogo simbolike, bio je to skok i otpor nasilju, nepravdi, i najava skorog raspada bivše države u kojoj su Hrvati bili građani drugog reda. Bitka je trajala nekoliko sati, a izvan stadiona i do kasno u noć. Sve svjetske novinske agencije ubrzo su javljale o velikim neredima u Hrvatskoj metropoli, spominjalo se da ima i mrtvih. Bio je to dan koji se pamti i koji se nikada neće zaboraviti. Nakon utakmice sa Zvezdom ništa više nije bilo kao prije. U Hrvatskoj je došlo do smjene vlasti, komunisti su protjerani sa svojih položaja, a svi oni milicajci koji su se utaborili na svojim mjestima odstranjeni su upravo zaslugom BBB. Iste godine najvjerniji navijači plavih sele se na južnu tribinu, a Fan Club, koji je počeo sa radom samo nekih mjesec dana ranije organizira i proslavu prvih pet godina postojanja BBB. Utakmica sa Partizanom odigrala se bez incidenata, prvenstveno zbog nedolaska beogradskih navijača, koji se nisu usudili doći u Zagreb, ali isto tako i sa do tada neviđenim pirotehničkim spektaklom. Baklje, dimne i veliki vatromet obilježio je proslavu godišnjice, ali i nagovijestio definitivni raspad tadašnje Jugoslavije. Rat kojeg je izazvala agresorska Srbija, odvodi veliki broj BBB-a na prve linije fronte diljem Hrvatske, gdje nemali broj polaže svoje živote. U tim ratnim vremenima, odnosno 1991. godine, politički nepromišljenim činom klubu iz Zagreba se mijenja ime, prvotno u Hašk Građanski, a dvije godine kasnije u Croatia. Sa tom promjenom imena kluba, protivnom volji navijača, BBB tako postaju jedini navijači na svijetu koji navijaju za klub koji službeno ne postoji. Oni koji su naredili promjenu imena kluba nisu računali da će navijači ostati vjerni Dinamu. Cijela stvar sa promjenom imena kluba otišla je predaleko i sam državni vrh se umiješao oko "slučaja Dinamo", pa tako BBB opet postaju državnim neprijateljem, baš kako su ih proglašavali i za vrijeme Jugoslavije. Godine koje su uslijedile, bile su obilježene mnogim neredima i sukobima sa policijom, protivničkim navijačima, prvenstveno Torcidom, te stalnim nadzorom i pritiskom na uže jezgro grupe. Pa ipak, koliko god ih vlast proganjala i navijače prozivala asocijalnim tipovima, efekt je bio upravo suprotan od onoga kojeg su htjeli. Svakim danom članstvo je raslo i odolijevalo svim nepravdama, a vlast se uvjerila da su navijači znatno tvrđi nego što su mislili. Devet dugih godina, BBB su se borili za povratkom Dinama, od raznih peticija, protestnog paljenja svečane lože na Maksimirskom stadionu, do građanskog neposluha u vidu nošenja Dinamovih obilježja koji se nikako nisu sviđali onima koji su ime i promijenili. Duga i po mnogočemu nepravedna borba urodila je plodom i nakon devet godina, BBB ponovno vračaju ime svome klubu. Umjesto da ih sve nepravde, represija i promjena imena kluba protjeraju sa stadiona i ugase kao grupu, efekt je bio upravo suprotan. BBB nakon svega izlaze jači, brojniji, organiziraniji, odlučniji i bolji no ikad prije u svojoj dugoj povijesti. Što reći za kraj kad su u pitanju BBB. Grupa koja je imala trnovit put prema svojem uspjehu i proboju na Europsku scenu vodećih. Svakako jedna od specifičnih i zbog svoje borbe za povratkom imena kluba, u koju su se aktivno pridružile mnoge poznate osobe iz javnog života, glazbenici koji su snimili navijačku himnu: "Dinamo ja volim", koja postaje zaštitni znak grupe i udarna pjesma na utakmicama, svoj doprinos dali su i glumci koji su napravili kazališnu predstavu "Dobro došli u plavi pakao", koliko smo upoznati radi se o jedinstvenoj kazališnoj predstavi posvećenoj isključivo navijačima, podiže se i spomenik u krugu stadiona za sve poginule BBB u domovinskom ratu, pišu se knjige: "Prvih deset godina BBB", te "Krvavo plavo", a snimljen je i dokumentarni film jednostavnog naslova BBB, koji je nagrađen i na nekim filmskim festivalima. BBB upoznaje i Europa sa masovnim gostovanjima od onog prvog u svojoj povijesti 1990. godine u Bergamu i utakmice protiv Atalante, nakon kojeg su slijedili Graz, Frankfurt, Gopingen, Barcelona, Milano, Auxerre, Zurich, Madrid, Newcastle, Manchester, Porto, Parma, Glasgow, Amsterdam, London..., a demonstraciju svoje snage rezultiraju u vidu nekoliko zaplijenjenih transparenata (Atalanta, Auxerre, Feynord, Milan, Olimpique...). Od 2001. godine navijači ponovno bivaju ujedinjeni u jedno kao službena organizacija, tako sa otvorenjem Udruge Navijača Dinama, kao svojevrsnog četvrtog fan cluba dolazi do ponovnog zamaha i napretka u kompletnoj organizaciji BBB-a. Od 2002. godine BBB, prvi u Hrvatskoj pokreću fanzin koji je isključivo posvećen samo njima. Fanzin BBB AJMO PLAVI tako vremenom postaje sve čitaniji časopis kojeg čitaju svi oni kojima Dinamo imalo znači u životu. Uz tekstove, u svakom broju objavljuje se mnoštvo fotografija bakljada, koreografija, nereda, gostovanja... BBB svakako slove za jednu od najorganiziranijih grupa, a ljubav prema svojem klubu znaju zaključiti riječima: Dinamo - to je ponos, nešto više od ljubavi, to je naprosto život. Ideš u školu, možeš je završit ili ne, radiš u firmi, možeš je promijenit, mijenjaš cure, mijenjaš cugu, mijenjaš aute, život mijenjaš - ali Dinamo ostaje Dinamo! |
???TKO SU NAVIJAČI???
|
IMA NEKOLIKO ''VRSTA'' NAVIJAČA I NAJVAŽNIJE NISU SVI ISTI ULTRASI – skupina najzagriženijih navijača pojedinog kluba, i srž skoro svake navijačke skupine. To su ljudi koji žive specifičan način života, redovito idu na gostovanja, a domaće su im utakmice svakodnevica. Bave se koreografijama i ostalim oblicima organizacije unutar navijačke skupine... (bilo to u Udruzi navijača ili van nje), izrađuju kvalitetne navijačke rekvizite i na taj način poboljšavaju stanje na tribini, a naročito vizualni izgled skupine. Navijači koji furaju ultra đir su ljudi kojima je navijačka skupina, njen ustroj i boljitak ispred svega ostalog pa čak i kluba za kojeg navijaju. Ultrasima je najbitnija kvaliteta navijanja, vizualni izgled skupine i reputacija u navijačkom svijetu, oni prate navijačka događanja diljem svijeta, čak se i povremeno upoznavaju s ultrasima drugih skupina. Iskustvo grade na informiranosti, istraživanju navijaštva u domovini i van nje. Fight im kao takav nikako nije prioritet, ali u slučaju izbijanja nekakvih nereda, ultrasi ne podvijaju repove. Navijanje, rekviziti, zastave, transparenti, koreografije i pirotehnika jedini su dio navijačkog mentalnog sklopa svakog pravog ultrasa i oni su kao takvi prepoznatljivi i glavni dio svih navijačkih skupina. Ultras pazi kako se oblači za utakmicu, jer želi dići svoju skupinu na najvišu moguću razinu, ne nakiti se šalovima i ostalim rekvizitima, a naročito ne onima «sumnjive» navijačke kvalitete. HOOLSI – iako je danas huliganizam na sportskim terenima zastupljen u mizernom postotku, i huligani su sastavni dio svih navijačkih skupina. Razvili su se iz tzv. engleskog old school-a, koji je iznjedrio brojne «bussines ekipe» huligana kojima je glavni dio navijaštva predstavljala tučnjava s huliganima iz drugih skupina. Navijačka obilježja im ne predstavljaju ništa, ne nose ih, jer ne žele biti lovina nego lovci, većinom idu neorganizirano na gostovanja s tzv. pitbull trenerkama s kapuljačom, a u posljednje vrijeme su u «navijačku modu» u nas došli iz zapadne Europe (prije svega s Otoka) i raznorazni casual brandovi kao Fred Perry, Burberry, Aquascuttum ili Lonsdale koji hoolsima omogućuju da budu neprimjetni casual navijači na tribini. Brojnost im nije nimalo bitna, pravi huligan napada bez obzira da li je u manjini ili većini. Iako je nekad postojala nekakva «huliganska etika» danas toga više nema. Konflikti i sukobi među huliganima događaju se bez ikakvih pravila ili cenzura, pomodnost huliganizma u posljednje vrijeme dovela je takvu navijačku frakciju na rub propasti. Zbog raznoraznih mulaca sa spitkama ili casual dječice koji se oblače u skupe marke, a onda bježe glavom bez obzira na prvi znak opasnosti, zbog kvazi-huligana koji razbijaju po svom gradu nakon poraza njihovog kluba, zbog onih koji tuku ljude koji nemaju veze s navijanjem ni sportom, huligani su u Hrvatskoj obilježeni u tolikoj mjeri da je uveden nimalo popularni Zakon o navijačima koji je unazadio hrvatsku navijačku scenu. I dok pravi huligani i dalje «djeluju» po svojim poznatim principima, sve se više gomila brojnost klinaca s ninja trenerkama, šalovima oko usta koji razbijaju aute, buseve, tramvaje, djedove, bakice i ljude koji niti nisu navijači. FANOVI – ovaj internacionalni naziv bi se odnosio na «obične» navijače. To su ljudi koji navijaju cijelu utakmicu, znaju svoje mjesto na tribini, ali za njih utakmica i počinje i završava sučevim zviždukom. Ne zamaraju se transparentima, koreografijama ili pirotehnikom, ali na tribini znaju navijačku strukturu i njoj se pokoravaju. Prioritet im je utakmica i glas, nisu zaluđeni navijanjem i vizualnim izgledom kao ultrasi i nemaju agresivne namjere kao hoolsi. Prva «zapovijed» za njih je podržati svoj klub, više prate događanja na terenu, u klubu i oko kluba nego ultrasi i hoolsi. Kraj utakmice je za njih kraj «događanja», ne analiziraju navijanje, ne informiraju se vezano uz ultra tematiku, oni su svoj «posao» završili strogo pjevajući za svoj klub. Nije im strano ne pokoravanje navijačkoj hijerarhiji na tribini i rušenje vizualnog izgleda tribine «neukusnim» oblačenjem za navijače. Kako ih ima jako mnogo, daleko najviše u svakoj skupini, vrlo često broje jako puno tzv. indijanaca ili alealeštine koji kvare navijačku koncepciju ultrasima. SIMPATIZERI – ljudi koji na utakmice prvenstveno dolaze zbog kluba kojeg vole, zbog sporta i zabave. Drago im je vidjeti i čuti lijepu atmosferu bilo na stadionu bilo u dvorani, ali ne smatraju se kompetentnima da joj se priključe. Kad cijela dvorana skandira nešto, pokoji put se i oni pridružuju «kolektivnom ludilu», ali im je puno važnije koji je igrač kako odigrao i kakva mu je statistika. Ti ljudi su sportski znalci, prate i vole sport, a na utakmice idu redovito i godinama. I dok navijači navijaju i rade lijepu atmosferu, simpatizeri prate teren, događanja na njemu i oko njega, a na njihovim se tribinama vrlo često mogu čuti raznorazne originalne šale i pošalice na račun protivničkih ili domaćih igrača ili trenera. Kad klubu ide loše, oni su prvi i najveći kritičari, možda zbog toga što nisu u navijačkom điru, a možda zato što su veliki znalci i vole sport.
|
GAMES (za one kojima se vise neda citati ,neka se malo odmore uz igrice)
|
STARI KRIZIC KRUZIC - mislim da svi zivi znate kak se ovo igra TETRIS - ovo takodjer morate znat igrat CURVE BALL - ovdje je cilj pobjediti comp , nesto poput tenisa , samo kad zavrsite nece vam ponuditi da igrate opet vec morate sami to napraviti , nemorate refreshat str samo kliknite desni klik na misu i onda stisnite rewind! i da posto nema high scorea onda snimite sliku ekrana i objavite ju pod komentar tako cemo znat tko je napravio najvise ! SRETNO! (za one koji neznaju stisnite print scrn i onda paste u paint i onda nadam se da dalje znate) |
